Sarajevska Hagada je jevrejski rukopisno-oslikani kodeks koji je nastao u drugoj polovini 14. vijeka na području sjeverne Španije. Na tlo Bosne i Hercegovine Hagadu su donijeli protjerani Jevreji Sefardi. Na hebrejskom jeziku hagada (haggadah) je priča. Smatra se jednom od najljepših knjiga ove vrste, a čuva se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu i u njegovom posjedu nalazi se od 1894. godine, dok je prije toga pripadala sarajevskoj jevrejskoj porodici Kohen. Nakon Drugog svjetskog rata Sarajevska Hagada čuvana je u čeličnoj kaseti Zemaljskog muzeja. Najviše jednom u godini pokazivana je javnosti. U Madridu je 1992. godine bila priređena svjetska izložba. Obilježavalo se 500 godina od progona Jevreja iz Španije. Organizatori izložbe tražili su Hagadu, međutim, zbog rata u BiH knjiga nije napustila Sarajevo. Zbog osjetljivosti materijala, originalna Hagada javno se izlaže samo četiri puta godišnje. Sadržaj sarajevske Hagade ispisan je krasnopisom na prerađenoj i istančanoj koži, u periodu kada papir još uvijek nije ušao u masovnu upotrebu. Ova izuzetna rukopisna knjiga ima 142 pergamentska lista, veličine 16,5x22,8 cm. Neki od njih ispisani su krasnopisom, neki iluminirani, a neki, opet, potpuno prazni. Uvezani su u tabake od po osam ili dvanaest stranica. Iako autor Hagade nije poznat, gotovo je sigurno da je nastala kao vjenčani poklon, smatra kustosica Zemaljskog muzeja BiH Ana Marić. Sarajevska Hagada predstavlja važan dio cjelokupne, multikulturalne bosanskohercegovačke tradicije